I što???
sada želiš da ti čestitam???
neću...to što si učinio nije ni za kakvu pohvalu....
Znam da shvaćaš težinu svog postupka...i ona se neće smanjiti...nikada....
Zašto sada saginješ glavu???
ne nemožeš vratiti vrijeme...nemožeš to ispraviti...moraš živjeti s tim...
Nemoj se praviti da me ne čuješ...poznam te ...
Svakim danom sve ćeš više razmišljati o tome...izjedat će ti dušu...
I htjet ćeš dati sve samo da to promjeniš...
I sada vidiš kakvo značenje ima samo jedan trenutak...
Samo jedan trenutak može odlučiti o nečijoj sudbini....
I nije ti ugodno dok ovo govorim...ha???
Što ćeš sada???
Hoćeš li pobjeći???
kladim se da hoćeš...a znaš zašto???
Jer si kukavica,jer nemaš hrabrosti suočiti se...
I hajde,što čekaš???
Pobjegni...tako pognute glave hodaj po svijetu.....
Već te vidim...izbjegavaš moj pogled...tako ćeš i nastaviti...
Živjeti kao miš...kao sjena...bez da te itko primjeti....
Krasit ćete neko tuđe ime koje si ukrao iz novina....
Gadiš mi se....da te bar niti ne poznajem....
I ne,nemoj računati na moju pomoć....
Razočarao si me i ja dižem ruke od tebe...
Možeš plaziti po podu...obećati mi sve...
Ali ja to neću...izaći ću iz tvog života uzdignute glave jer nisam ništa skrivila...
A ti,ti ćeš polako iscuriti iz mojega sjaćanja...
I bit će kao da se nikad nisamo poznavali...
Jedva čekam taj dan....